Most ljubavi

vrnjacka banja most ljubavi

Simbol jedne večne ljubavne priče

Među mnogobrojnim atrakcijama koje Vrnjačka Banja nudi, jedno mesto posebno privlači zaljubljene parove i romantike iz celog sveta. Ovaj čuveni most nije samo znamenitost, već i mesto gde se isprepliću ljubavne priče, tradicija i simbolika večne ljubavi.  

Most ljubavi se nalazi u samom centru Banje, premošćavajući reku Vrnjačku. Njegova priča započinje početkom 20. veka, kada su dve zaljubljene duše, učiteljica Nada i oficir Relja, doživele tragičnu sudbinu. Njihova ljubav, prekinuta zbog Reljinog odlaska na front i venčanja sa drugom ženom, ostavila je dubok trag u srcima meštana. U znak sećanja na ovu priču, ljudi su počeli da postavljaju katance na most, simbolično zaključavajući svoju ljubav i bacajući ključeve u reku.  

Danas je Most ljubavi nezaobilazna atrakcija za sve posetioce Banje. Katanci, različitih oblika i boja, ukrašavaju ogradu mosta, pričajući priče hiljada parova koji su ovde ostavili deo svoje ljubavi. Ovaj običaj privlači ne samo zaljubljene parove već i porodice i prijatelje koji žele da ostave trag svojih posebnih odnosa.  

Prošetati mostom znači doživeti romantičnu atmosferu i osetiti duh Vrnjačke Banje. Pored toga, most je idealno mesto za fotografisanje, a njegova blizina ostalim znamenitostima čini ga centralnom tačkom svakog obilaska.  

Posetiti Vrnjačku Banju i ne stati na Most ljubavi znači propustiti priliku da budete deo jedne divne, romantične tradicije. Zaključajte i vi svoju ljubav na ovom mostu i ostavite trajnu uspomenu na prelepo putovanje!  

Molitva za ljubav 


Brzo kao kratkovečne cveća liske
i ova ljubav staće da se kruni i drobi:
žedan je zaborava tamni vir.

O, bože, drugi ti se mole za sreću i mir,
a ja: sačuvaj u srcu mom, zarobi,
jučerašnjeg dana nestalni pram.
Zaklopi dušu moju sad kо zlatnu
skrinju, načini je ljubavi hram.

O, duša moja ne moli sreću za se -
sve dosadašnje radosti nek se snište -
ali pobožno ona od tebe ište
da dan se ovaj od strašnog brodoloma spase.
Bez pomoći tvoje povenuće sve brzo
kao bulka u zrelome žitu i lanu.

O, bože ne molim za sreću, za radost, za
slast.
Da bol ovaj ne umre, mene je strah;
da oganj sveti što u meni planu
ne sagori iznenadno u prah,
ne razbukti se prekonoć u strast.

Desanka Maksimović